Džoić: Ministarstvo branitelja FBiH ne tretira jednako Hrvate i Bošnjake

0

Voditelj odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat Hrvatskog narodnog sabora BiH Vlado Džoić u razgovoru za portal Katoličkog tjednika govori o neravnopravnom položaju Hrvata i braniteljske polulacije u FBiH u odnosu na pripadnike bošnjačke komponente tzv. Armije RBiH.

Voditelj odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat Hrvatskog narodnog sabora BiH Vlado Džoić rođen je 29. srpnja 1963. u Orašju, a od 1999. s obitelji živi i radi u Mostaru. Član je HDZ-a BiH od osnivanja, a glavni tajnik najjače hrvatske stranke bio je osam godina. Ratni mu je životopis doista impresivan: bio je zapovjednik 4. gardijske brigade HVO-a Sinovi Posavine i 106. brigade HVO-a Orašje. Tijekom Domovinskog rata taj je ratni veteran tri puta ranjen. Na vlastiti je zahtjev 2007. umirovljen u činu general bojnika. Član je Predsjedništva i GV-a HNS-a BiH.

Često se, osobito kada to čine politički dužnosnici, ističe kako se odnosom prema dragovoljcima i veteranima, ratnim invalidima i obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, iskazuje osobni stav prema Domovinskom ratu. No, kako to izgleda u realnom životu, izvan, dakle, prigodničarskih govora?

Osobno smatram da je odnos prema Domovinskom ratu i braniteljima poprilično korektan, ali i da on ipak nije na razini na kojoj očekuju branitelji zbog svih kalvarija stradanja i patnji kroz koje su prošli u Domovinskom ratu. Zasigurno su branitelji najzaslužniji za očuvanje slobode hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i temeljem te činjenice odnos prema njima bi mogao i morao biti još bolji, i da taj odnos pun poštovanja bude dijelom svakodnevnog života, a ne samo kao dio prigodničarskih govora.

Jedno od važnih pitanja vezano za braniteljsku populaciju je i zapošljavanje. Postoji li strategija kada je riječ o ovoj problematici?

Nažalost, u Federaciji BiH, ali niti na razini županija, koliko je meni poznato, ne postoji strategija koja se bavi samo zapošljavanjem branitelja, i branitelji su u tom segmentu zakinuti i s punim pravom iskazuju svoje nezadovoljstvo kada je riječ o njihovu zapošljavanju i zapošljavanju članova njihovih obitelji. Zapošljavanje branitelja i članova njihovih obitelji moralo bi se sustavno riješiti i na tom planu se mora puno više učiniti jer s postojećim zakonskim rješenjima i nepostojanjem strategije zapošljavanja branitelja i članova njihovih obitelji branitelji nikako ne mogu biti zadovoljni.

Nerijetko se u neposrednoj prošlosti isticala nužnost boljeg iskorišćivanja fondova za zapošljavanje i samozapošljavanje branitelja koji postoje na razini županija, ali i Federacije BiH. Koliko se tu postiglo?

Kada je riječ o ovom području, tu svakako ima pomaka, ali smatram da bi sredstva koja su na raspolaganju fondova za zapošljavanje i samozapošljavanje branitelja morala biti puno veća jer za to postoji realna potreba. Značajni iskoraci su učinjeni u formiranju braniteljskih zadruga i njihovu funkcioniranju, gdje su branitelji pokazali da mogu i žele živjeti od svojeg rada i tako očitovati i društvu da su i te kako sposobni doprinositi i općem dobru.

Ovih je dana doministar obrane BiH Marko Okolić izišao s informacijom: Raspisan je, naime, natječaj za primanje 600 profesionalnih vojnika. Kada je riječ o srpskim mjestima, prijavilo se u prosjeku više od deset kandidata za jednu poziciju; kod Bošnjaka više od pet; a Hrvati su manje 1%. Nije li to bila prigoda da se zaposle djeca branitelja? I imaju li oni, inače, prednost kada se raspišu takvi natječaji?

Svakako da je ovo bila prigoda zapošljavanja djece branitelja koji sigurno imaju prednost pod jednakim uvjetima kod zapošljavanja u OS BiH, ali nažalost ona nije dovoljno iskorištena. Razlozi u ovako malom broju prijavljenih Hrvata u OS BiH zasigurno leže i u malim primanjima pripadnika OS-a BiH, i mogućnosti biranja odlaska u inozemstvo i raditi za puno veću plaću nego što bi ju imali u OS-u BiH. Problem malih plaća u OS-u BiH je prisutan duži niz godina i ako BiH želi imati dobre i motivirane profesionalne vojnike, onda se moraju iznaći sredstva za povećanje plaća.

Općenito, imaju li prednost pri, primjerice, upisu, stipendiranju, dodjeli različitih poticaja…?

Kada je riječ o upisima na fakultete, stipendiranju, dodjeli raznih poticaja, branitelji ne mogu biti zadovoljni odnosom prema njima i njihovoj djeci, a to bi trebalo biti najmanje što bi im ova zemlja mogla vratiti za njihov doprinos u obrani i stvaranju države BiH.

Ako biste donosili konačnu ocjenu o trenutačnom položaju branitelja, što biste kazali?

Po mojoj procjeni to bi bila ocjena „dobar“, a za vrlo dobru ili odličnu ocjenu moralo bi se još puno toga učiniti: da bi svi branitelji, odnosno sve kategorije branitelja, bili zadovoljni položajem u kojem se nalaze oni i njihove obitelji. Ovdje zasigurno ima još puno prostora za poboljšanje općeg statusa branitelja u društvu i treba učiniti sve da se trenutno stanje dodatno popravi i ojača pozicija branitelja kao najzaslužnijeg dijela u FBiH.

Može li se reći da je braniteljsko područje uokvireno u prihvatljivu zakonsku cjelinu?

Postojeća zakonska rješenja u dobroj mjeri su prihvatljiva, ali su nužne i popravke braniteljskih zakona kako bi se neke stvari popravile, i dobra je vijest da radne skupine pri Federalnom ministarstvu branitelja rade na istima. Ja ovdje više vidim problem u neprovođenju donesenih zakona i uvijek se sve svodi na jedan problem, a to je da za provedbu postojećih zakonskih rješenja nema dovoljno novca. Poruka i ovim putem nositeljima zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji BiH: novca za provedbu donesenih braniteljskih zakona mora biti jer branitelji to zaslužuju.

Može li se u tom kontekstu povući paralela sa zakonskim rješenjima u susjednoj Hrvatskoj?

Republika Hrvatska je po meni kvalitetnije riješila pitanje branitelja, iako, ponavljam, smatram da su i naša zakonska rješenja braniteljima prihvatljiva, ali uz uvjet da se provode u cijelosti, onako kako su doneseni, ali i uz potrebu popravke nekih odredbi iz donesenih braniteljskih zakona koji bi te zakone učinili prihvatljivim svim kategorijama braniteljske populacije.

Je li, kako je to najavljivao ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, u novom zakonu Republike Hrvatske pripadnicima HVO-a riješen status branitelja?

Novim Zakonom o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji u RH, nažalost, nije riješen status hrvatskih branitelja. Mi po ovom zakonu nismo dobili status hrvatskih branitelja i sva prava koja iz tog statusa proistječu, već samo mogućnost umirovljenja još jednog dijela pripadnika HVO-a koji taj status do sada nisu riješili. Samom primjenom ovog zakona pripadnici HVO-a nikako ne mogu biti zadovoljni jer je vrlo mali postotak onih koji su dobili pozitivna rješenja o mirovinama, dok je višestruk broj onih koji su na njihovim liječničkim komisijama odbijeni. Zbog ove činjenice, kao i problema liječenja pripadnika HVO-a u RH, onih koji već imaju rješenja o mirovini, na inicijativu Odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat HNS-a BiH održan je sastanak u Mostaru s predstavnicima Ministarstva branitelja RH i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Na istom smo iskazali naše nezadovoljstvo provedbom donesenog zakona i ukazali na probleme liječenja u RH te je dogovoren novi sastanak u Zagrebu s predstavnicima Ministarstva branitelja, HZMO-a, HZZO-a, ZOSSI-ja, ali do njega zbog problema izazvanih pandemijom COVID-19 nije došlo, i isti će biti održan odmah čim se stvore uvjeti za njegovo sigurno održavanje.

Jedan od ranije detektiranih problema je i onaj kadrovski u Federalnom ministarstvu branitelja. Slijedom čega se isticala nužnost da se u sjedištu toga ministarstva uspostave dvije organizacijske jedinice. I to tako da jedna bude zadužena za pripadnike HVO-a, a druga za pripadnike Armije BiH. Koliko je tu postignuto?

Stav hrvatske politike u Federaciji BiH je da se pri Ministarstvu branitelja trebaju oformiti dvije zasebne organizacijske cjeline od kojih bi jedna bila zadužena za HVO, a druga za ABiH, i to je zahtjev koji smo jasno artikulirali. Nažalost, s bošnjačke strane nismo naišli na razumijevanje za ovakav, po meni, pravičan zahtjev i tu se stvari nisu promijenile. Pripadnici HVO-a i ABiH su nekoć sredstva dijelili u omjeru 2,3:1 u korist ABiH, ali danas je to sasvim drugačije i značajno je na štetu HVO-a. Zbog toga naš zahtjev smatramo opravdanim i legitimnim jer trenutno stanje novčane raspodjele po komponentama za nas iz HVO-a je neprihvatljivo. Međutim, problem u Ministarstvu branitelja je i mali broj uposlenih Hrvata i tražimo da se taj omjer popravi, jer sadašnji omjer zaposlenih ne oslikava da Ministarstvo branitelja FBiH jednako tretira i Hrvate i Bošnjake, ili, bolje rečeno, na sceni je diskriminatorski odnos u broju zaposlenih kada je riječ o komponentama HVO-a i ABiH, i ta se nepravda mora ispraviti.

Je li, o čemu je bilo govora prije određenog vremena, napravljena analiza ukupnih davanja za HVO i ABiH? Je li utvrđen točan omjer raspodjele HVO:ABiH?

Već sam na ovo djelomice odgovorio, i teško da ću u potpunosti odgovoriti na ovo pitanje jer ne možemo doći do preciznih podataka svih novčanih davanja po komponentama HVO:ABiH. Prema informacijama kojima ja raspolažem, kako sam već rekao, taj omjer je u odnosu na prvobitni omjer 2,3:1 značajno narušen i na štetu je komponente HVO-a. Pozivam predstavnike Federalnog ministarstva branitelja da transparentno i precizno iznesu podatke o svim novčanim davanjima po komponentama, a ne kao do sada da na naš upit odgovore kako oni to ne rade po komponentama i zato nemaju takav pregled. Ovakav pristup je paravan za prikrivanje nepravedna odnosa naspram branitelja i HVO-a kao komponente i kao legalne i legitimne oružane sile koja je branila i obranila Bosnu i Hercegovinu. U ispravljanju nepravdi prema HVO-u i zahtjevu za dvije odvojene organizacijske cjeline u Ministarstvu branitelja FBiH ćemo ustrajati i u vremenu koje je pred nama.

Josip Vričko/Nedjelja.ba

Share.

Comments are closed.