Govor Bože Ljubića povodom 23. obljetnice Washingtonskog mirovnog sporazuma

0

U nastavku donosimo integralno obraćanje zastupnika u Saboru RH Bože Ljubića povodom 23. obljetnice Washingtonskog mirovnog sporazuma:

Poštovani,

U nedjelju 18.0žujka smo obilježili 23. Obljetnicu potpisivanja mirovnog sporazuma iz Washingtona, događaja koji ima povijesnu važnost i za Hrvatsku i za Bosnu i Hercegovinu a posebice za sudbinu Hrvata u B i H. Tim sporazumom je, zaustavljen rat između Hrvata i Bošnjaka u B i H. Stvorena je hrvatsko-bošnjačka Federacija B i H.

Sporazum je u ime Hrvata iz B i H potpisao predsjednik Tuđman a ispred Bošnjaka  predsjedavajući predsjedništva B i H Alija Izetbegović.  Ustav Federacije, koja je ustrojena od 10 kantona /županija, su potpisali, u ime Bošnjaka Haris Silajdžić, a ispred Hrvata predsjednik Predsjedničkog vijeća Hrvatske Republike Herceg Bosne Krešimir Zubak.  Federacija je uspostavljena na teritorijima pod kontrolom Armije B i H i Hrvatskog vijeća obrane , odnosno dva privremena administrativna aranžmana Republike B i H i Hrvatske Republike Herceg Bosne.  U Washingtonu je zaključeno da će se nakon završetka rata čitava B i H „kantonizirati“

Hrvati iz B i H nisu bili sretni  što su se morali u novostvorenoj Federaciji odreći Hrvatske Republike Herceg Bosne, entiteta, zahvaljujući kojemu su uspjeli obraniti veći dio područja koja su nastanjivali i zahvaljujući kojemu su kroz sve godine rata ostvarivali ekonomska i socijalna prava, tim više što su ulazili u zajednicu s višestruko brojnijim Bošnjacima s kojima su vodili krvavi rat godinu dana, opravdano strahujući od majorizacije i dominacije.

Sponzori Washingtona, SAD, su Hrvatskoj zauzvrat obećali podršku integracije privremeno okupiranih teritorija u ustavno pravni poredak Hrvatske a Hrvatska je Hrvatima u B i H, jamčila zaštitu od brojnijeg naroda uspostavom konfederalnih odnosa Hrvatske i Federacije B i H.

Što je slijedilo nakon toga?

Daytonski mirovni sporazum. Bi H je uspostavljena od dva  entiteta RS i FB i H. Konfederacija Republike Hrvatske i Federacije je odbačena.

Godine 2002., nametnutim promjenama ustava entiteta i Izbornog zakona, od strane predstavnika međunarodne zajednice, pod motom konstitutivnosti sva tri naroda na čitavoj teritoriji B i H, instrumenti zaštite kolektivnih prava Hrvata u Federaciji su eliminirani a u drugom entitetu se nije dobilo ništa. Posljedica je da Hrvati danas nisu u stanju više birati niti legitimne predstavnike u institucije koje su ustavima entiteta i države predviđene za zastupanje naroda.

Ustavni sud B i H je na osnovu moje apelacije iz 2014., presudio da je Izborni zakon nužno izmijeniti da bi se svakom narodu omogućilo legitimno političko predstavljanje naroda u institucijama, kao što su domovi naroda entiteta i države, te Predsjedništvo B i H.

U ovom momentu, bošnjačka strana vrlo otvoreno opstruira provedbu slova i duha Odluke Ustavnog suda, što prijeti destabilizacijom B i H uz moguće posljedice i na širu regiju.

Zašto?

Odgovor je vrlo prozaičan,  zadržavanjem dominacije vrši se selektivna neproporcionalna redistribucija financijskih i prirodnih resursa.

Navešću samo jedan primjer a mogao bih desetine: Na osnovu diskriminatornih koeficijenata raspodjele prihoda iz PDV i carina s jedinstvenog računa, prema općinama i županijama, Sarajevska županija je u periodu od 8 godina (2006-2013), ne pripadajuće „uprihodovala“ preko 1,2 milijarde KM, a sve većinske hrvatske županije su izgubile.  Kako?  Pa tako što je Sarajevskoj županiji dodijeljen koeficijent  „2“  a većinskoj hrvatskoj Herceg-bosanskoj sa sjedištem u Livnu koeficijent 1,1.  Zato se hoće zadržati dominacija.

Pozicija Hrvata u entitetu Republika Srpska  je  još lošija, jer su tamo Hrvati pred potpunim nestankom i broj je pao ispod 5% prijeratnog broja. Međutim, to nema veze s Washingtonom, pa o tome drugom prilikom.

Zašto ovo govorim danas? Još je mjesec i pol ostalo za izmjenu Izbornog zakona jer su izbori u listopadu.

Jer se ustavom zajamčena konstitutivnost, ostvaruje, između ostalog, Izbornim zakonom kao najvažnijim aktom nakon Ustava.

Jer je Hrvatska u naše ime potpisala i Washingtonski i Daytonski mirovni sporazum.

Jer je Hrvatska članica Vijeća za implementaciju mira u B i H(vrhovnog suverena u B i H)

Jer se hrvatski prostori u B i H prazne od Hrvata a najviše Hercegbosanska županija koja pokriva 25% teritorija Federacije B i H i „čuva leđa“ većem dijelu jugozapada Hrvatske.

Već je više od  godinu dana otkad sam, još tadašnjem, predsjedniku Sabora Petrovu, poslao prijedlog Odbora za Hrvate izvan Hrvatske, da se na  raspravu u Sabora stavi točka o položaju Hrvata u B i H i o Bosni i Hercegovini kao najvažnijem susjedu Hrvatske.

Do sada ništa.

Raspravljamo mjesecima da li treba stanku za „poskupljenje banana“ omogućiti u 9:30 ili u 14 sati!?

Godinu dana o simbolima iz II svjetskog rata.

Raspravljamo o svjetonazorskim pitanjima, kao da jedan drugome možemo promijeniti svjetonazor.

A nestaje nam narod u susjednoj državi a iz Hrvatske iseljavaju osobe svih svjetonazora. Svakoj stranoj investiciji nalazimo zapreke a jedino investicije mogu narod zadržati u državi.

Hvala!

Share.

Comments are closed.