Obilježena 30. godišnjica ubojstva hrvatskih civila u mostarskom selu Grabovica
9. rujna 1993. godine u akciji “Neretva 93.” pripadnici Armije BiH ubili su 33 civila, među kojima četverogodišnju djevojčicu Mladenku Zadro, dok je najstarija žrtva bio 87-godišnji Marko Marić. Od 33 ubijenih njih 17 se još vodi kao nestalo, a od većine stradalih pronađeni su samo dijelovi tijela.
Predsjednik Udruge hrvatskih stradalnika “Grabovica 93” Josip Drežnjak kazao je kako 30 godina od zločina ono što najviše boli rodbinu pobijenih je da se i dan danas ne zna gdje su tijela polovice stradalih.
– Mi smo 1994. dobili jednu razmjenu, dva su tijela bila kompletna, a za ostale su nekompletni ostaci. Mi nemamo 18 ili 16 tijela nikako. Netko je imao zadaću da ubije civile, netko da ih skloni. Gdje su ih sklonili? Institucije tu mogu odraditi posao, a rezultati govore da ni nakon 30 godina nijedno tijelo nismo pronašli – istaknuo je Drežnjak.
Ponovno je apelirao na institucije države, sud i tužiteljstvo, ali i političare, da pomognu kako bi se rasvijetlio ovaj masakr.
– Ključni dokazi u presudi u Haagu su izostavljeni, direktive za zločin su došle iz zapovijedanog mjesta u Jablanici i one su tamo potpisane, a rezultat su operacije “Neretva 93”. Pripadnici Armije BiH su Grabovicu zauzeli 10. svibnja 1993. godine, ovdje je život, ako se to može reći, tekao normalno. Kada su se pripremali za tu operaciju, smjestili su se u kuću Pere Marića, ubili su njega i njegovu suprugu, a ujutro su ubili sve ostale – podsjetio je Drežnjak.
Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović kazao je kako je 30 godina čekanja previše čak i za BiH.
– Svake godine dođemo ovdje i kažemo da moramo profunkcionirati kao pravna država, upravo na primjeru Grabovice. 33 nevine žrtve zločina, zločina koji je za cilj imao iseliti i raseliti ono što je hrvatsko na ovim prostorima, pogotovo u našem Mostaru i Hercegovini. Previše je stratišta u BiH za koje, oni koji su napravili zločin, nisu odgovarali, a optužnice stoje u ladicama – smatra Čović.
Naglasio je kako je užasno da se i dan-danas nisu pronašli ostaci ubijenih žrtava.
– Ovi ljudi ovdje su ugradili svoju žrtvu u slobodu BiH i hrvatskog naroda. Užasno je što nismo u stanju naći jedan dobar dio ostataka tih ljudi zbog toga što zločinci nemaju hrabrosti priznati zločin i reći što su uradili sa žrtvama. To je slika BiH u ovom trenutku i možda je danas dobar primjer da pošaljemo poruku svima, da riješimo problem zločina u Grabovici: tko je naredio, tko izvršio, i da možemo pokopati sve žrtve, ali i da pošaljemo poruku da nijedan zločin u budućnosti neće imati smisla – poručio je Čović.
Dodao je kako je glavna odgovornost na pravosudnim institucijama.
– Pravosudne i istražne institucije BiH trebaju odraditi svoj posao profesionalno, da nijedna politika na njih ne može vršiti pritisak na proces, odnosno da nitko ne može spriječiti da se kazne izvršitelji zločina – kazao je.
Na obilježavanju zločina u Grabovici bili su i članovi udruženja Civilnih žrtava rata Grada Mostara. Adnin Hasić iz te udruge kazao je kako se treba odati počast svim nedužnim žrtvama rata u BiH.
– Danas smo ovdje u Grabovici, bili smo u Raštanima, Trusini, Ahmićima, prošle godine smo bili i u Srebrenici. Grabovica je sastavni dio grada Mostara i uvijek ćemo biti ovdje i bilo gdje, gdje su stradali civili da odamo počast kako se to zlo više nikada i nigdje ne bi ponovilo – poručio je Hasić.
Istaknuo je kako je „civilizacijska sramota“ što se 30 godina nakon zločina i dalje traga za ostacima 17 ubijenih te je dodao kako se radi istine ti procesi moraju dovesti do kraja.
Za Zločin u Grabovici pred domaćim sudovima odgovarali su bivši pripadnici Armije RBiH, i to za pojedinačna ubojstva, dok za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zapovjednu odgovornost nitko nije odgovarao.
Na devet godina zatvora osuđen je Mustafa Hota, na deset godina Enes Šakrak, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić osuđeni na po 13 godina zatvora.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju za zločin u Grabovici pravomoćno je oslobodio kaznene odgovornosti načelnika Glavnog štaba vrhovne komande Armije RBiH Sefera Halilovića.